Što je AIDS? Sindrom stečene imunodeficijencije (Acquired Immuno Deficiency Syndrome) je kronična neizlječiva bolest uzrokovana HIV-om (Human Immunodeficiency Virus). HIV oštećuje i uništava stanice imunološkog sustava i tako onemogućuje organizmu da se bori protiv bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija te ga na taj način čini podložnijim oportunističkim infekcijama (onima kojima bi se imunokompetentan organizam normalno mogao oduprijeti) – pneumonijama, meningitisu i određenim vrstama tumora.

Sam pojam AIDS podrazumijeva kasniji stadij HIV infekcije, iako HIV i AIDS kao termini označavaju istu bolest.

Što je HIV?
HIV (Human Immunodeficiency Virus) je virus koji uzrokuje AIDS. Prenosi se krvlju, seksualnim kontaktom, s majke na nerođeno dijete, tijekom poroda i kasnije dojenjem. Osobe koje imaju HIV-infekciju će razviti AIDS kao rezultat te infekcije.


Oblici prijenosa HIVa
• krvlju,
• sjemenom tekućinom,
• vaginalnim sekretom,
• majčinim mlijekom,
• drugim tjelesnim tekućinama koje sadrže krv



HIV se NE prenosi:
korištenjem pribora za jelo, ručnicima,
posteljinom ili preko WC-školjke.
komarcima, stjenicama i ostalim insektima.

HIV-om se može zaraziti svatko tko sudjeluje u rizičnom ponašanju poput:

• korištenje jedne igle ili šprice od strane više osoba,
• seksualni odnos sa zaraženim bez upotrebe kondoma,
• seksualni odnos sa osobom čiji je HIV status nepoznat.

Koji su rani simptomi infekcije HIV-om? Većina ljudi nema nikakve simptome kad se zaraze sa HIV-om, no unutar mjesec ili dva od izlaganja virusu, mogu se javiti simptomi nalik na gripu, a to su:
• groznica
• glavobolja
• umor
• povećani limfni čvorovi (na vratu i u preponama)
Ovi simptomi obično nestanu unutar jednog tjedna do mjesec dana i često ih se zamjenjuje sa bilo kojom drugom virusnom infekcijom. Tijekom ovog razdoblja, zaražene osobe su ekstremno infektivne, a HIV je prisutan u velikim količinama u genitalnim tekućinama. Ozbiljniji simptomi se ne moraju pojaviti niti unutar 10 ili više godina (u odraslih) ili dvije godine u djece rođene sa HIV-infekcijom. Za vrijeme ove asimptomatske faze, virus se aktivno umnaža i ubija stanice imunološkog sustava, a to se najbolje očituje padom broja tzv. CD4 pozitivnih T limfocita – stanica ključnih za normalno imunološko funkcioniranje organizma.
Kako se opće stanje organizma pogoršava, javljaju se simptomi koje većina zaraženih osoba dobije prije nego li se razvije AIDS. To su:
• gubitak energije,
• gubitak težine,
• česta znojenja i groznice,
• česte infekcije kvascima (oralne ili vaginalne),
• česti osipi i ljuskava koža ,
• upalna bolest zdjelice u žena koja ne odgovara na liječenje, • kratkotrajni gubitak pamćenja.
Moguće su i teške herpes-infekcije u vidu herpes-zostera. Djeca sporije rastu ili su često bolesna.

Zaražena osoba, dakle, može biti bez simptoma u razdoblju od 8-9 godina, ali se virus za to vrijeme replicira i registrira se pad u broju CD4 limfocita. Konačno se razviju simptomi kao:
• otečeni limfni čvorovi - često prvi znak infekcije HIV-om,
• proljev,
• pad na težini,
• groznica,
• kašalj i gubitak daha.
Tijekom posljednje faze infekcije HIV-om (koja se javlja otprilike 10 do 11 godina nakon početne infekcije), javlja se sve više simptoma i tada infekcija može dobiti naziv AIDS.
1993. godine je CDC – Centar za kontrolu bolesti (Center for Disease Control and Prevention) definirao AIDS kao postojanje HIV-infekcije dokazane pozitivnim HIV-protutijelima plus najmanje jedno od slijedećeg:
razvoj oportunističkih infekcija (poput PCP- Pneumocystis carinii pneumonia) i
broj CD4 limfocita od 200 ili manje (normalno je od 600 do 1000).
Kad se razvije AIDS, organizam već značajno propada te ga napadaju mikroorganizmi na koje se inače ne bi razvila infekcija. Znakovi i simptomi tih oportunističkih infekcija su:
• profuzna noćna znojenja,
• tresavice ili groznice veće od 37,7 C tijekom nekoliko tjedana,
• suhi kašalj i gubitak daha,
• kronični proljevi,
• bijele mrlje ili neobične promjene na jeziku i ustima,
• glavobolje,
• zamagljen vid, i
• gubitak na težini.
Ako je osoba zaražena HIV-om, veća je šansa razvoja pojedinih tumora – Kaposi sarkoma, limfoma i drugih.



Zašto se umire od HIV-infekcije?

U imunološki normalnom organizmu, bijele krvne stanice (leukociti i limfociti) uništavaju strane i opasne agense koji ga napadaju. Cjelokupni odgovor organizma na infekciju je moduliran preko CD4 T limfocita, koji su nažalost, ciljne stanice napada HIV-a. Kada HIV uđe u CD4 stanice, on koristi njihov genski materijal kako bi se umnažao. Kada se stvori dovoljno kopija virusa, CD4 limfocit propadne, a HIV inficira druge CD4 stanice. Tako se stvara začarani krug pa se u tom procesu može stvoriti i više od 10 bilijuna kopija virusa dnevno. Na kraju, virus pobijedi, a broj CD4 toliko padne da se organizam uopće ne može boriti protiv infekcija.
Dakle vrijedi kao i za većinu bolesti - bolje spriječiti nego liječiti...
Guma glavu čuva !!!