Sa velikim zadovoljstvom vam donosimo još jedan intervju s profesorima Sveučilišta u Zadru. Ovog puta smo razgovarali sa pročelnicom Odjela za knjižničarstvo Tatjanom Aparac-Jelušić. Prof. dr. sc.  Tatjana Aparac Jelušić nam je govorila o diplomskom studiju knjižničarstva, o daljnjim planovima Odjela, te je komentirala određene događaje iz prošle godine koji se tiču akademskog i studentskog života u Zadru. Nadamo se da ćete uživati, intervju je tu!

Za početak, molimo Vas da navedete neke kratke biografske crtice o sebi.  Iako je dosta informacija o Vama dostupno na Internetu, voljeli bismo da izdvojite ono najbitnije i navedete ono  što bismo svi trebali znati.

Rođena sam Osječanka, mladost i jedan dio radnoga vijeka provedoh u Zagrebu, četiri godine sam živjela  u Londonu, a jednu godinu, uz podosta kraćih posjeta nakon toga, živjela sam u New Yorku. Upoznala sam se neposredno sa sustavima studiranja u velikoj Britaniji i SAD-u, a posebno sam proučavala finske i švedske modele sveučilišnih studija. Radim već preko četvrt stoljeća u sustavu visokog obrazovanja i znanosti, bila sam (i jesam) zagovornica promjena na hrvatskim sveučilištima ali i kritična prema birokratizaciji visokoškolske izobrazbe u nas,  nedovoljnom ulaganju u obrazovanje (na svim razinama) a posebno u nedostatno ulaganje u društvene i humanističke projekte. Kao djevojčica sanjala sam da radim u školi! Nisam uspjela ali sam krenula u avanturu djelovanja unutar akademske zajednice. I nisam požalila!

Odjel za knjižničarstvo je jedan od najmlađih odjela na Sveučilištu u Zadru. Kako je došlo do osnivanja tog odjela?

Odjel je osnovan na poticaj kolege mr. sc. Ivana Pehara, ravnatelja Gradske knjižnice Zadar, i uz iznimnu ljudsku i profesionalnu podršku bivšeg i sadašnjeg rektora, profesora Damira Magaša i Ante Uglešića. Također, smatram za potrebno istaknuti da se našem pozivu na suradnju odazvalo nekoliko vrsnih  stručnjaka u području knjižničarstva s već izgrađenom profesionalnom karijerom u zemlji i inozemstvu, te pomoć naših prvih dvoje asistenata mr. sc. Martine Dragija Ivanović i Franje Pehara, bez kojih zasigurno ne bismo mogli početi razvijati Odjel.

Odakle potreba za otvaranjem još jednog studija knjižničarstva u Hrvatskoj?  S obzirom da spomenuti studiji postoje u Osijeku i Zagrebu.

Studiji knjižničarstva, ili još preciznije studiji informacijskih znanosti – grane knjižničarstvo, arhivistika i muzeologija, doživljavaju u 21. stoljeću svoju 'renesansu'. Naime, radi se o profesiji informacijskih stručnjaka koji su usmjereni prema ustanovama u kulturi, obrazovanju i  znanosti te novim, digitalnim uslugama, kojih na ovome prostoru nedostaje. Informacijski stručnjaci su među najtraženijim profesijama u razvijenim sredinama jer posreduju u pribavljanju, organizaciji, očuvanju, vrednovanju, i uporabi informacija te upravljanju tim informacijama i znanjem bez kojih danas teško možemo razvijati kompetitivno  gospodarstvo, kulturni  turizam, obrazovne sustave i znanstveni rad, na primjer, a nezaobilazni su u očuvanju i popularizaciji posebnosti naše zemlje, jezika i kulture. Ako pođete od toga da prema Zakonu o knjižnicama samo u hrvatskim školama trebaju raditi školovani knjižničari, i tome pridodate sve gradske, visokoškolske, nacionalnu i specijalne knjižnice, dolazimo do potrebnih 100-tinjak diplomiranih informacijskih stručnjaka godišnje. Zagrebački studij, koji je i najstariji i najpoznatiji, nije mogao 'proizvesti' toliki broj potrebnih stručnjaka, i zato smo 1998. osnovali studij u Osijeku. Vrlo brzo se pokazalo da je široko područje Dalmacije, pa i dio Primorja i Istre, ostao 'bijela zona', pa su  prijedlozi za osnutak studija u Zadru stizali sa svih strana.  Dakako, sada bi valjalo stati i procijeniti kako dalje i s kim, jer je raspoloživi nastavni kadar za akademsku razinu već raspoređen (i nedostatan, bar u zadru) unutar navedenih triju obrazovnih institucija.

Ovo nas pitanje zapravo dovodi do još jednog potpitanja, a to je o količini upisanih svake godine na knjižničarstvu. Smatrate li da je broj studenata koji se upisuje svake godine dovoljan za potrebe tržišta?

Ne, smatram da nije dovoljan! Međutim, usporedno je potrebno pažljivo i strpljivo raditi na osvješćivanju poslodavaca o važnosti specifičnih znanja i vještina koji se stječu na studijima informacijskih znanosti u Zagrebu, Osijeku i Zadru.

Što smatrate, kakva je danas slika knjižničara i njihove struke unutar javnog mnijenja? Dosta ljudi uz riječ knjižničar odmah percipiraju prvenstveno knjižničarku u kasnim godinama koja baš i nije pristupačna.

Naša istraživanja, u koja su bili uključeni i studenti i koja su predstavljena na nekoliko inozemnih skupova, ukazuju na prisutnost stereotipa koji se teško mijenjaju. Čak i mladi, kad se upisuju na studij knjižničarstva – većinom su uvjereni  da je to 'lagan' studij, jer što se to ima posebno učiti o knjižnicama,  da je to isključivo studij vezan uz knjigu i čitanje, okrenut prema praksi, i sl. No, nakon prvog semestra, vjerujem da slika postaje jasnija pa imamo i one studente koji se razočaraju jer 'moraju' upoznavati statističke metode, postajati vješti u rukovanju računalima, mijenjati svoje 'loše' navike u radu s Internetom i sl. Ima pak i onih studenata koji očekuju puno viši stupanj rada s informacijsko-telekomunikacijskim tehnologijama, ne vodeći računa o velikoj razlici u predznanjima svojih kolega.   Međutim, čini mi se da svi naši studenti koji 'izdrže' do kraja, shvaćaju da se radi o vrlo širokome području za profesionalno djelovanje i specijalizacije u daljnjem radu, te da su korisnici knjižničnih usluga vrlo brojni, različiti i da im se treba posvećivati puno veća pažnja no što je to slučaj u još uvijek značajnom broju naših knjižnica.