Sa velikim zadovoljstvom vam donosimo još jedan intervju s profesorima Sveučilišta u Zadru. Ovog puta smo razgovarali sa pročelnicom Odjela za knjižničarstvo Tatjanom Aparac-Jelušić. Prof. dr. sc.  Tatjana Aparac Jelušić nam je govorila o diplomskom studiju knjižničarstva, o daljnjim planovima Odjela, te je komentirala određene događaje iz prošle godine koji se tiču akademskog i studentskog života u Zadru. Nadamo se da ćete uživati, intervju je tu!

Za početak, molimo Vas da navedete neke kratke biografske crtice o sebi.  Iako je dosta informacija o Vama dostupno na Internetu, voljeli bismo da izdvojite ono najbitnije i navedete ono  što bismo svi trebali znati.

Rođena sam Osječanka, mladost i jedan dio radnoga vijeka provedoh u Zagrebu, četiri godine sam živjela  u Londonu, a jednu godinu, uz podosta kraćih posjeta nakon toga, živjela sam u New Yorku. Upoznala sam se neposredno sa sustavima studiranja u velikoj Britaniji i SAD-u, a posebno sam proučavala finske i švedske modele sveučilišnih studija. Radim već preko četvrt stoljeća u sustavu visokog obrazovanja i znanosti, bila sam (i jesam) zagovornica promjena na hrvatskim sveučilištima ali i kritična prema birokratizaciji visokoškolske izobrazbe u nas,  nedovoljnom ulaganju u obrazovanje (na svim razinama) a posebno u nedostatno ulaganje u društvene i humanističke projekte. Kao djevojčica sanjala sam da radim u školi! Nisam uspjela ali sam krenula u avanturu djelovanja unutar akademske zajednice. I nisam požalila!

Odjel za knjižničarstvo je jedan od najmlađih odjela na Sveučilištu u Zadru. Kako je došlo do osnivanja tog odjela?

Odjel je osnovan na poticaj kolege mr. sc. Ivana Pehara, ravnatelja Gradske knjižnice Zadar, i uz iznimnu ljudsku i profesionalnu podršku bivšeg i sadašnjeg rektora, profesora Damira Magaša i Ante Uglešića. Također, smatram za potrebno istaknuti da se našem pozivu na suradnju odazvalo nekoliko vrsnih  stručnjaka u području knjižničarstva s već izgrađenom profesionalnom karijerom u zemlji i inozemstvu, te pomoć naših prvih dvoje asistenata mr. sc. Martine Dragija Ivanović i Franje Pehara, bez kojih zasigurno ne bismo mogli početi razvijati Odjel.

Odakle potreba za otvaranjem još jednog studija knjižničarstva u Hrvatskoj?  S obzirom da spomenuti studiji postoje u Osijeku i Zagrebu.

Studiji knjižničarstva, ili još preciznije studiji informacijskih znanosti – grane knjižničarstvo, arhivistika i muzeologija, doživljavaju u 21. stoljeću svoju 'renesansu'. Naime, radi se o profesiji informacijskih stručnjaka koji su usmjereni prema ustanovama u kulturi, obrazovanju i  znanosti te novim, digitalnim uslugama, kojih na ovome prostoru nedostaje. Informacijski stručnjaci su među najtraženijim profesijama u razvijenim sredinama jer posreduju u pribavljanju, organizaciji, očuvanju, vrednovanju, i uporabi informacija te upravljanju tim informacijama i znanjem bez kojih danas teško možemo razvijati kompetitivno  gospodarstvo, kulturni  turizam, obrazovne sustave i znanstveni rad, na primjer, a nezaobilazni su u očuvanju i popularizaciji posebnosti naše zemlje, jezika i kulture. Ako pođete od toga da prema Zakonu o knjižnicama samo u hrvatskim školama trebaju raditi školovani knjižničari, i tome pridodate sve gradske, visokoškolske, nacionalnu i specijalne knjižnice, dolazimo do potrebnih 100-tinjak diplomiranih informacijskih stručnjaka godišnje. Zagrebački studij, koji je i najstariji i najpoznatiji, nije mogao 'proizvesti' toliki broj potrebnih stručnjaka, i zato smo 1998. osnovali studij u Osijeku. Vrlo brzo se pokazalo da je široko područje Dalmacije, pa i dio Primorja i Istre, ostao 'bijela zona', pa su  prijedlozi za osnutak studija u Zadru stizali sa svih strana.  Dakako, sada bi valjalo stati i procijeniti kako dalje i s kim, jer je raspoloživi nastavni kadar za akademsku razinu već raspoređen (i nedostatan, bar u zadru) unutar navedenih triju obrazovnih institucija.

Ovo nas pitanje zapravo dovodi do još jednog potpitanja, a to je o količini upisanih svake godine na knjižničarstvu. Smatrate li da je broj studenata koji se upisuje svake godine dovoljan za potrebe tržišta?

Ne, smatram da nije dovoljan! Međutim, usporedno je potrebno pažljivo i strpljivo raditi na osvješćivanju poslodavaca o važnosti specifičnih znanja i vještina koji se stječu na studijima informacijskih znanosti u Zagrebu, Osijeku i Zadru.

Što smatrate, kakva je danas slika knjižničara i njihove struke unutar javnog mnijenja? Dosta ljudi uz riječ knjižničar odmah percipiraju prvenstveno knjižničarku u kasnim godinama koja baš i nije pristupačna.

Naša istraživanja, u koja su bili uključeni i studenti i koja su predstavljena na nekoliko inozemnih skupova, ukazuju na prisutnost stereotipa koji se teško mijenjaju. Čak i mladi, kad se upisuju na studij knjižničarstva – većinom su uvjereni  da je to 'lagan' studij, jer što se to ima posebno učiti o knjižnicama,  da je to isključivo studij vezan uz knjigu i čitanje, okrenut prema praksi, i sl. No, nakon prvog semestra, vjerujem da slika postaje jasnija pa imamo i one studente koji se razočaraju jer 'moraju' upoznavati statističke metode, postajati vješti u rukovanju računalima, mijenjati svoje 'loše' navike u radu s Internetom i sl. Ima pak i onih studenata koji očekuju puno viši stupanj rada s informacijsko-telekomunikacijskim tehnologijama, ne vodeći računa o velikoj razlici u predznanjima svojih kolega.   Međutim, čini mi se da svi naši studenti koji 'izdrže' do kraja, shvaćaju da se radi o vrlo širokome području za profesionalno djelovanje i specijalizacije u daljnjem radu, te da su korisnici knjižničnih usluga vrlo brojni, različiti i da im se treba posvećivati puno veća pažnja no što je to slučaj u još uvijek značajnom broju naših knjižnica.

Budući da ste radili na raznim Sveučilištima prije nego što ste došli u Zadar, možete li istaknuti neke sličnosti i/ili razlike Sveučilišta u Zadru naspram ostalih? Bili oni akademske, administrativne ili neke druge naravi.

Razlika ima podosta i trebalo bi mi vremena i prostora da ih nabrojim. No, ono što mene osobno fascinira u Zadru i zašto je Sveučilište u Zadru bio izazov za mene i supruga, znanstvena je tradicija Filozofskog fakulteta, povijest i kultura grada Zadra te potencijal odjelno strukturiranog integriranog sveučilišta. Uvjerena sam da Sveučilište u Zadru može izrasti u jedno od vodećih hrvatskih sveučilišta.

Studij knjižničarstva (koliko vidimo iz programa) ulazi pod domenu informacijskih znanosti. Možete li nam malo pojasniti što je to informacijska znanost, a što komunikacijska znanost? Ili zapravo pričamo o informacijsko-komunikacijskim znanostima kad raspravljamo o knjižničarstvu?

Informacijske znanosti su mlado znanstveno polje koje još uvijek nije konceptualiziralo svoje područje djelovanja na način da se nametne ravnopravna znanstvena disciplina i važno interdisciplinarno polje. Unutar polja vode se žive rasprave o predmetu, metodama, disciplinarnim granicama i mogućnostima konvergencije disciplina , a  prisutni su i snažni pragmatični stavovi vezani uz nazivlje, odjelnu organizaciju i ulogu informacijsko-komunikacijskih tehnologija u razvoju polja.  Na primjer, nedavno je u Hrvatskoj odlučeno da se polje preimenuje u informacijsko-komunikacijske znanosti, bez mogućnosti da vodeći stručnjaci sudjeluju u raspravama, a uveden je niz grana prisutnost kojih zaista omogućuje zaključak da znanstveni kriteriji nisu igrali ama baš nikakvu ulogu. S druge strane, u SAD-u je, primjerice, prisutan trend takozvanih  I-schools (informacijskih sveučilišnih odjela), pri čemu je zamjetno lutanje, različita tumačenja teorijskih ishodišta i snažan pragmatizam. No, valja pratiti te trendove i vidjeti kako će se polje dalje razvijati.

Kakve vrste znanstveno-istraživačkog rada vrše knjižničari?

Knjižničari su se sve do nedavno u velikoj mjeri zanimali za pitanja povijesti knjige i institucije knjižnice te za pitanja obrade građe. Tim  istraživanjima nekoliko  hrvatskih znanstvenika  postalo je poznato na svjetskoj razini, ali bez značajnijeg potencijala među mladima. Danas, radimo s jedne strane na tome da obrazujemo nove generacije stručnjaka za staru i rijetku građu, znanstvena istraživanja u našim i inozemnim knjižnicama i arhivima na otkrivanju i interpretaciji vrijednih baštinskih dokumenata, a s druge strane namjera nam je potaknuti mlade na istraživanja informacijskih fenomena iz socio-kulturnih i tehnoloških  motrišta, osobito onih fenomena koji su vezani uz ponašanje korisnika pri potraživanju i pretraživanju informacija,  čitanje i alternativne oblike saznavanja, informacijsku etiku, vrednovanje informacija i informacijskih usluga i sl.

Postoji li informacija bez komunikacije?

Ako pogledate literaturu, osobito onu iz filozofije znanja, možete zamijetiti koncepte objektivnog i subjektivnog znanja, znanja bez subjekta spoznaje, virtualne informacije koja ne postoji ako ju ne aktiviramo i sl. Kolega Plevnik u svojoj se knjizi jasno opredijelio: Informacija je komunikacija, a razvidno je da svaka komunikacija polazi od potrebe prijenosa ili spoznaje novoga.

Bilo je govora da će se na diplomskom studiju knjižničarstva otvoriti smjer nakladništva i izdavaštva. 

Je li takav studij još uvijek u planu i kad ga možemo očekivati?

Da, planiramo pokretanje tog diplomskog studija kao i studija arhivistike. No, to će ovisiti o tempu kojim će se donositi odluke o pokretanju novih smjerova odnosno studijskih programa te o tempu zapošljavanja novih djelatnika. Na doktorskom studiju koji smo pokrenuli prošle godine u suradnji s ljubljanskim i osječkim sveučilištem te sveučilištima Rutgers i UCLA iz SAD-a, sedam studenata sluša predavanja iz nakladništva, pa se nadamo da će neki među njima nastaviti kao asistenti.

Na stranicama odjela stoji kako nudite i izvanredni jednopredmetni sveučilišni diplomski studij. Prema onome što vidimo na taj studij se mogu upisati osobe koje rade u knjižnici, a završili su neki drugi studij prije toga. Jedno od pitanja koje su nam studenti knjižničarstva postavili za vas je da li ti ljudi koji se upišu na takav studij dobivaju istu diplomu, naziv i kompetencije kao i studenti koji su završili svih pet godina programa?

Studenti nisu, nažalost dobro informirani. Osobno sam već u nekoliko navrata objašnjavala o čemu se radi. Naime, ako knjižnica u Obrovcu, na primjer, raspiše natječaj za dipl. knjižničara (još uvijek važeći naziv iz Zakona o knjižnicama) i na taj se natječaj ne javi nitko tko je diplomirao knjižničarstvo (pazite, naši prvi diplomirani studenti pojavljuju se na 'tržištu rada' tek od prošle godine), moguće je zaposliti osobu koja je završila dodiplomski četverogodišnji studij (stari program) uz obvezu da ta osoba upiše jednogodišnji izvanredni studij knjižničarstva. Dakako da se konačne kompetencije razlikuju, jer se radi o osobama koje su završile neki drugi sveučilišni studij, položile pet ('velikih') knjižničarskih predmeta, ali i izradile diplomski rad pod istim uvjetima kao i 'bolonjski' studenti. S druge strane, radi se i o mogućnosti različitog profiliranja, što će doći do izražaja već od sljedeće akademske godine kada na naš diplomski studij počnemo upisivati i prvostupnike s drugih studijskih programa, kao što je našim programom i predviđeno. No, s tim nismo žurili upravo zbog toga što je impementacija 'bolonjskog' procesa prolazila svoje inicijalno razdoblje pa je trebalo provjeriti kako funkcionira model s upisom prvostupnika knjižničarstva na diplomski studij. Uočili smo pritom neke probleme, studenti su bili konstruktivni u svojim kritikama, pa vjerujemo da smo spremni za nove izazove.

Kako je došlo do osnivanja doktorskog studija? Smatrate li da bi doktorskih studija trebalo biti više na našem Sveučilištu? Imate li prijedloga kako da se to pokrene ili možda možete protumačiti zašto ih nema u velikom broju?

Na pripremi doktorskog studija radila sam sa svojim suradnicima od 2004. godine, još dok sam bila voditeljica Odsjeka za informacijske znanosti na Sveučilištu u Osijeku. Nažalost, ili na sreću, osječko Sveučilište nije pokazalo zanimanje za taj studij, pa smo ga ponudili rektoru Uglešiću. Nakon iznimno dugog postupka akreditacije pri Agenciji za znanosti i visoko obrazovanje, konačno smo dobili dopusnicu i u proljeće 2009. upisali prvu generaciju. Dopustite mi da posebno istaknem kako su studenti imali priliku slušati nekoliko vrhunskih predavača iz Amerike i Danske, nastavnike sa suradničkih sveučilišta a nedavno smo uključili i nastavnike sa Sveučilišta u Zagrebu. Organizirali smo Ljetnu školu o staroj knjizi kao dio nastavnog procesa, nastavu u sklopu Nakladničke akademije u Ljubljani , na studij je upisana i jedna studentica iz Italije,  a zanimanje za doktorski studij bilježimo i nadalje u Italiji, u Austriji i u zemljama regije.

Prirediti suvremen doktorski studij nije jednostavno, a po mojemu uvjerenju, takva priprema uključuje suradnju stručnjaka s različitih odjela zainteresiranih za pojedinu istraživačku temu kojoj se može pristupati interdisciplinarno i multidisciplinarno. Koliko mi je poznato, na našem se Sveučilištu radi na još dvama doktorskim studijima, a neki naši odjeli surađuju u izradi i izvođenju doktorskih studija na drugim sveučilištima. Ne smijemo smetnuti s uma da je Zadar kao grad bogate povijesti i kulture, privlačno odredište, a na nama je da obogatimo ponudu.    

Slijedi pitanje koje često dobivaju studenti i studentice kako knjižničarstva, tako i sociologije, filozofije, etnologije,.. Što se sve može raditi nakon završenih pet godina studija i gdje se ti studenti mogu zaposliti (mislimo ovdje na studente i studentice knjižničarstva)?

Nakon tri godine studija, prvostupnici bi mogli raditi u knjižnicama, informacijskim tvrtkama, pa donekle i u arhivima i muzejima na dokumentacijskim i informacijskim poslovima, ponudi i održavanju web usluga i sl. U školskim knjižnicama moći će se zapošljavati tek nakon diplomskog studija, a višu razinu stručnih poslova moći će obavljati u gradskim i visokoškolskim knjižnicama, sveučilišnim ili gradskim/županijskim uredima za odnose s javnošću, dokumentaciju i sl. Vjerujem da će ponajbolji studenti naći svoje mjesto i u našoj budućoj sveučilišnoj knjižnici. Gradska knjižnica već naveliko koristi usluge naših studenata koji su se pokazali izvrsnima. Dakle, osobno nisam zabrinuta za mogućnosti zapošljavanja, osim u kontekstu sadašnjih recesijskih mjera na svim razinama. Dakako, željeli bismo da ubuduće najbolje studente vidimo i kao znanstvene novake i asistente na našem Odjelu. 

Vaš Odjel je jedan od rijetkih koji prakticiraju Moodle. Možete li objasniti čitateljima o čemu se tu zapravo radi?

Moodle ili, kako ga mi od milja zovemo Moodrac, sustav je za učenje odnosno komuniciranje na daljinu. Studentima se na jednom mjesto postavljaju sve informacije i dokumenti dostupni u e-obliku vezani uz određeni studijski program odnosno kolegij. Mi smo sustav uvodili postupno jer smo bili svjesni toga da nemamo razvijenu institucionalnu podršku u odnosu na razvoj i održavanje tehnološkog sustava, pa smo se oslonili na vlastite snage i pomoć kolega s osječkog Odsjeka.  Danas su naši svi programi (preddiplomski, diplomski, tri izvanredna studija i doktorski studij) dostupni na Moodracu. Nadam se da će sustav postupno zainteresirati i druge i da ćemo iz ove evolucijske faze vrlo brzo prijeći u tranzicijsku fazu, kako sljedeća faza – revolucijska – ne bi došla prekasno u odnosu na sve promjene koje se događaju silovitom brzinom u sferi primjene novih tehnologija.

Jeste li pokušali pokrenuti inicijativu da se Moodle koristi na nekim drugim Odjelima ili čak na cijelom Sveučilištu? Da li se na Senatu raspravljalo o tome? Ako je, gdje je zapelo?

Da, pomogli smo i Odjelu za etnologiju da pokrenu svoje programe, za sada na našem mrežnom mjestu. Otvoreni smo za suradnju barem na razini odjela na kampusu, a posebno ističemo svakom prigodom da Sveučilište treba kadrovski ojačati u odnosu na potrebu snažnije i kvalitetnije informacijsko-telekomunikacijske podrške, te da nedostaje strateški dokument o tehnološkom razvoju. Na Senatu se nije raspravljalo o tim pitanjima, osim kad se donosio Strateški plan razvoja znanosti, i očekujemo da će Uprava otvoriti raspravu po tim pitanjima.

Nedavno su prezentirani rezultati istraživanja Odjela za sociologiju o stavovima korisnika Gradske knjižnice prilikom čega ste i Vi bili prisutni. Kakav je vaš komentar na to istraživanje i rezultate?

Budući da smo pričali o informacijama i komunikaciji u ovom intervjuu, zamolili bi Vas i za osvrt na ono što studenti ovog Sveučilišta nude u tom polju svojim kolegama, a to je Sajt portal. Imate ikakve prijedloge i kritiku?

Povremeno pogledam vaše mrežno mjesto kako bih saznala što zanima studente, kako rade, kako komuniciraju. Nisam se upisala na forum jer ne znam da li bi bilo primjereno da 'upadam', no, ja sam zaista zainteresirana za studentske aktivnosti. Raduje me da su se konačno zadarski studenti počeli 'buniti' zato što nema dovoljno knjiga, što knjižnica nije bila dovoljno dugo otvorena, što traže više računala… Na drugim sveučilištima to nije baš česta pojava, i svakako je vrijedna pohvale, kao i sve inicijative vezane uz podizanje razine kulturnog i sportskog života na Sveučilištu.

'Sajt' je zanimljiv, ali mi se čini da nije dobro organiziran i su da neke važne informacije manje vidljive od sporednih. 

Moja sugestija: na 'sajtu' bi trebalo pokretati inicijative za novim oblicima angažmana studenata tijekom studija koji bi im omogućili dodatnu zaradu. Sveučilišta u svijetu nude poslove u kojima studenti aktivno rade na unapređenju života i rada samoga Sveučilište, i pritom zarađuju. velik sam protivnik rada po kafićima, ali bih podržala prijedloge za rad studenata Sveučilišnoj knjižnici, na poslovima nakladništva, održavanja i čuvanja, organizacije kulturnih događanja i sportskih priredbi  na koje bi se pozivali stanovnici grada, i sl. Primjer studenata knjižničarstva koji rade na reorganizaciji Franjevačke knjižnice i za to su, nakon provedene obvezne prakse i volontiranja, plaćeni preko Student servisa, može biti dobra smjernica.